Jelena Vučetić i Nevena Blagojević
Fakultet političkih nauka, Univerizet u Beogradu
Problemi sa naglaskom
NIŠLIJE U BEOGRADU – KOLIKO IM JE (NE)PRIJATNO?
Svi putevi vode u Beograd! Karta u jednom smeru, kofer i visoka očekivanja obavezan su deo prtljaga mladih koji iz svog mesta kreću u novi, najčešće akademski život. Podsmeh naglasku, imitacije i izrugavanja sveprisutni su naročito u univerzitetskim gradovima, kakvi su upravo Beograd i Niš. Južnjaci Beograd karakterišu kao „džunglu“ , ali u nadi da je onakav kakvim ga je opevao Đorđe Marjanović – „Ljubav svakome da i vrata otvara sva“, kupuju svoju jednosmernu kartu.
BEOGRADE, SVI VOLE TVOJE NASMEJANE ULICE
Stecište svih posetilaca Beograda je nadaleko poznata Knez Mihailova ulica. Brucoši iz unutrašnjosti Srbije pronalaze ipak neka svoja, za njih značajnija mesta…
ŽELEZNIČKA 4
Dok crveni tramvaji kruže Slavijom, osamnaest crvenih Niš-Ekspresa svakodnevno prispe na dolazni peron Beogradske autobuske stanice. Svakog oktobra dovoze nove brucoše u prestonicu, koji dok čekaju svoj prtljag pokušavaju da saznaju gde staje tramvaj dvanaestica. Pošto su prethodno uz indeks dobili popust u prevozu, obično čvrsto drže svoje studentske knjižice kako bi svima ponosno pokazali da su studenti.
MIJE KOVAČEVIĆA 7
Čuvena brucoška adresa – Studentski dom „Karaburma“. Zgrada od sedamnaest spratova. Dva neophodna lifta koja rade svega tri puta mesečno. Dvokrevetna soba od petnaest kvadrata. Kakva dobrodošlica! Često preplašeni, brucoši grabe svaku priliku da se za vikend vrate svojim domovima.
KNEZA MILOŠA 9
Ako ipak prvi vikend odluče da provedu u glavnom gradu i osete noćni život na Brucošijadi u Tarapani, neizbežno je lomljenje čaša uz poznatu Slaviju i „Nije lako biti nov u ovom gradu“.
Tako, najmanje četiri godine uz čestu promenu domova i stanova, koji im pomažu da upoznaju grad, menjaju i stavove da Beograd nije samo Knez i Kališ. Vremenom im ni beogradski naglasak više ne para uši, a kako bi izbegli izrugivanja neki olako odbacuju svoj.

Biljana Bilja Krstić, izvođač naše tradicionalne muzike nakon završene osnovne i srednje muzičke škole u rodnom Nišu i pored protivljenja roditelja, dalje obrazovanje nastavila je u glavnom gradu. Jedna je od onih koji su svoj akcenat promenom sredine potpuno eliminisali. „U Beogradu živim 46 godina i mnogo toga je uticalo na promenu akcenta. Dok sam studirala, moja najbolja drugarica iz grupe Suncokret, sada smo kume, Gorica Popović predavala je dikciju na Fakultetu dramske umetnosti, radila sam u Radio Beogradu gde smo imali lektora i čuvenu Dragu Jonaš, bila sam u braku sa glumcem Tikom Arsićem pa je promena naglaska bila neminovna. Interesantno je to da kada sam u Nišu, automatski govorim sa mojima „po niški“ i to me raduje.“
Život u Beogradu joj je kako kaže umnogome pomogao da danas bude ovako uspešna u svom poslu, „Beograd mi je pružio šansu i ja sam je iskoristila. Beogradski FMU (Fakultet muzičke umetnosti) je bio moj san. Ostvarila sam ga i srećna sam zbog toga. Svi koji su imali prilike da studiraju ovde, odlično znaju koliko je važno, završiti studije u ovom gradu i koliko je značajno dobiti podršku odavde za dalji napredak u karijeri“, zaključuje Biljana Krstić.
BEOGRADE, TVOJ ZAGRLJAJ I LJUBAV ŽELE SVI
Rođena Nišlijka, Minja Aranđelović, nakon završene Prve niške gimnazije upisala je Filološki fakultet u Beogradu. U Beogradu živi tri godine, a do sada je imala različita iskustva.
„S obzirom na to da sam išla u filološko odeljenje u gimnaziji, nisam imala toliko „jak“ naglasak kao neki moji vršnjaci, ali razlika se čuje u našim kratkim akcentima, koje ne bih menjala ni za šta. Na fakultetu se trudim da pričam što pravilnije, ali ono što mnogi ne shvataju je da beogradski nije jednako pravilan, tj. književni srpski jezik“, kaže Aranđelovićeva.
Zbog različitih naglasaka često dolazi i do nerazumevanja ili neprijatnosti. „Nekim drugaricama iz Subotice je čak jako zanimljiv moj govor, ali na fakultetu sam u par navrata od strane jedne asistentkinje dobila suptilna ispravljanja. Dešavalo se i da neke reči koje mi na jugu upotrebljavamo svakodnevno kolege sa severnijih prostora ne razumeju – na primer „majanje“. Sve u svemu, moj naglasak će se uvek u nekim rečima čuti, nekada namerno nekada ne, ja se njega ne stidim“, objašnjava studentkinja iz Niša.
Da li je negativan stav prema brucošima iz unutrašnjosti samo još jedna predrasuda, pokazuju mišljenja studenata koji su rođeni Beograđani…
Katarina, 23 (Žarkovo)
– Мaksimalno podržavam dolazak mladih ljudi iz unutrašnjosti koji su ambiciozni i jure svoje snove.
Stevan, 27 (Voždovac)
– Nišlije, Leskovčane i Užičane uvek prepoznam, „Lale“ isto. Poznajem dosta ljudi u svojoj generaciji koji uopšte nisu srećni što moraju da budu ovde, ali alternativa koja ih čeka u malim mestima je toliko skromna da im ništa drugo ni ne preostaje. I skroz je kul da zadrže svoj dijalekt, mislim da je to draž našeg jezika i da nikako ne sme da se gasi i potiskuje.
Emilija, 22 (Surčin)
– Studenti koji dolaze iz unutrašnjosti možda jesu u težoj poziciji od nas koji ovde živimo i imamo svoje stanove i kuće, ali oni imaju dodatan motiv i veću odgovornost da se pokažu.
DA JE VUK ROĐEN U NIŠU…
A be, možda bismo u gungulu 13. januara svi slavili Vasuljicu, jeli razne đakonije i pili mastiku… Al’ Vuk se nie našeja u Niš, pa toj ne beše ič!
No, nije Vuk rođen ni u Beogradu, ali to nema naročito veze. Nije ni beogradski jezik književni jezik. Srpski jezik ima više dijalekata. Ni jedan dijalekat nije pravilniji niti čistiji od drugog, a izražavanje po bilo kom od njih je pravilno. Tek u poređenju sa književnim jezikom uočavamo nepravilnosti.
Kada se Beograđanin nađe u Nišu, ne može se uvek prepoznati naglasak, jer je u velikom delu Srbije zastupljen upravo takav. Ali, kada se Nišlija nađe u Beogradu, svi nepogrešivo prepoznaju južnjački. Mnogima je simpatičan i smešan, ali nekima i nepravilan, seljački, sirotinjski.
Sa druge strane, Nišlijama je beogradski suviše upeglan – kao da se više vodi računa kako se nešto kaže, nego šta se kaže. U tom govoru nema duše, sve je previše ispravno. Kaže se da, samo Nišlije znaju koliko emocije staje u jednom njihovom lele! Beograđani svakako akcentuju pravilnije, ali ipak njihov naglasak nema tu sadržajnost, jedinstvenost i dinamiku kakvu možemo čuti dole na jugu. Za Nišlije je njih odsečno akcentovanje u svakodnevnom govoru sasvim prirodno. Niški je govor naroda, nastao spontano i razvijao se prirodno, lokalno je utemeljen i izuzetno bogat. Iako znaju da nije potpuno pravilan, Nišlije se svog govora retko odriču.
Ali, usled prevelikog truda da govore što pravilnije i beogradskije, južnjaci sebe neretko dovode u situaciju korigovanja govora čak i onda kada to nije potrebno. Tako se dešavaju brojni lapsusi, što dovodi do neprijatnosti i podsmeha.
Jednu anegdotu iz autobusa sa putovanja Suncokreta podelila je i Bilja Krstić, koju kako kaže često voli da ispriča njen brat Bora Đorđević: „ Pred zoru smo se vraćali sa koncerta, prolazimo preko Zlatibora i u jednom trenutku budim sе i uplašeno izgovorim po niški „Lele kolka provalija“, a ceo autobus u smeh. Mišljenja sam da bi lepotu jezika svakog kraja trebalo negovati, sačuvati kao što čuvamo i naše etnomuzikološko nasleđe jer je jezik, kao i pesma i igra važan deo tradicije“, objašnjava muzičarka.