Pronalaženje parking mesta – traženje igle u plastu sena

Jovana Stanković i Maja Stojanović
Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Beogradu

 

Nepropisno parkiranje i problemi sa parking prostorima

 

Pronalaženje parking mesta – traženje igle u plastu sena

 

Razvoj saobraćajne infrastrukture nije išao u korak sa porastom broja registrovanih puničkih vozila u Beogradu

Broj automobila u Beogradu svake godine je sve veći. Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2009. godine registrovano je 474.756 automobila, dok taj broj za 2019. godinu iznosi 595.788. Zabeležen je rast četvorotočkaša, te je tako za jednu deceniju glavni grad postao „bogatiji“ za 121.032 automobila. Najveći porast dogodio se pre tri godine, kada je registrovano nešto više od 27.000 vozila, a najmanji dogodio se 2011. godine sa svega 4.180 registrovanih automobila.

Beograđani poslednjih godina sve više muče muku sa slobodnim parking mestima i njihovo pronalaženje prava je noćna mora za sve vozače, te su često primorani da parkiraju svoja vozila na nepropisno mesto i na taj način naprave prekršaj.

Asistent sa Građevinskog fakulteta Stefan Vranjevac smatra da postojeća infrastruktura ne odgovara potrebama vozača. „Beograd teško može ponuditi značajnije promene u infrastrukturi samih gradskih saobraćajnica. Da bi se problem rešio moralo bi se značajnije investirati u javni gradski saobraćaj, pre svega metro, kojim bi se veliki broj vozača prebacio sa invidualnog na javni gradski prevoz”, objašnjava Vranjevac.

Problem parkiranja, prema njegovom mišljenju, može se rešiti jedino izgradnjom podzemnih garaža. „Ukoliko se u sklopu gradskih saobraćajnica planira ivično parkiranje mora se voditi računa da je apsolutni minimum širine trotoara u kome ne sme da se nađe nikakva prepreka 1,6 metar. S tim da i tu širinu treba značajno povećati ako postoji ivična gradnja, izlozi lokala, itd.”, ističe Vranjevac.

Međutim, naše fotografije pokazuju da to nije slučaj, pošto je ostavljeno svega 75, 25 ili skromnih 5-7 centimetara slobodnog prostora. Zbog toga se pešaci i majke sa decom u kolicima često tuda provlače, ili rizikuju prelaskom na drugu stranu ulice.

Na jedno zonirano parking mesto 15 automobila

Da situacija sa slobodnim parking mestima nije povoljna, govore i poslednji dostupni podaci Republičkog zavoda za statistku iz 2019. godine, koji pokazuju da je te godine registrovano 595.788 automobila, što je značajno povećanje u odnosu na prethodne godine.

Istovremeno, na internet stranici „Parking servisa” stoji javno istakuta informacija da u zoniranom delu Beograda postoji 39.000 parking mesta, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da na jedno zonirano parking mesto ide čak 15 automobila.

„Na teritoriji 10 gradskih opština nalazi se oko 30.000 parking mesta u zoniranom području, a vozačima je na raspolaganju i oko 9.000 parking mesta u garažama i na parkiralištima”, navodi se na sajtu „Parking servisa”, preduzeća koje se bavi  upravljanjem, korišćenjem i održavanjem javnih parkirališta i garaža u Beogradu.

Profesorka Saobraćajnog fakulteta Jelena Simićević objašnjava da se prema savremenom konceptu upravljanja parkiranjem u gradovima, za koji se opredelio i Grad Beograd, obezbeđuje samo onoliko parking mesta koliko je dovoljno za parkiranje svih vozila stanovnika zone. 

„Ostale prioritetne kategorije korisnika koriste parking mesta koja se u toku dana oslobode od strane stanovnika, dok se ostali korisnici, pre svega oni koji se parkiraju sa svrhom „rad“, demotivišu od putovanja automobilom i parkiranja u centralnim i drugim visokoatraktivnim zonama”, ističe Simićević.

Prema poslednjoj studiji parkiranja koju je Saobraćajni fakultet iz Beograda radio za Grad Beograd 2009. godine, u široj centralnoj zoni grada postojao je dovoljan broj parking mesta. Međutim, većina ovih mesta, tačnije 85 odsto njih, obezbeđena je na uličnim frontovima, što je, prema rečima Simićević, nepovoljno. 

„Naime, vozila koja tragaju za uličnim parking mestom i na njemu se parkiraju u velikoj meri ometaju funkcionisanje ostalih transportnih podsistema, za razliku od onih koji se parkiraju na vanuličnim parkiralištima i u parking garažama. S tim u vezi, zaključak studije je bio da se broj parking mesta „zamrzne“, a da se radi na promeni zastupljenosti svake od struktura parking mesta. Drugim rečima, potrebno je graditi parking garaže, a sa svakim izgrađenim garažnim mestom ukinuti ulično parking mesto u njegovoj blizini”, kaže Simićević.

Kazne za nepropisno parkiranje od 5.000 do 25.000 dinara

Visina kazne za nepropisno parkiranje zavisi od mnogo faktora, a najvažniji od njih jeste mesto na kome je automobil parkiran. 

Najblaže kazne iznose 5.000 dinara i one se propisuju u situacijama kada je vozilo parkirano na trotoarima ili sporednim ulicama, gde ne dolazi do ometanja velikog broja pešaka. Ipak, ukoliko je vozilo parkirano na pešačkom prelazu, žutoj traci, zelenoj površini ili tramvajskim šinama, vozač dobija najdrastičniju kaznu, u iznosu od 25.000 dinara.

U Beogradu je za regulaciju parkiranja zadužena Komunalna milicija, ali i „Oko sokolovo“ koje je 2020. godine počelo da radi na teritoriji glavnog grada.

 

Za rešenje problema potrebna je saradnja

Za milionski grad kao što je Beograd, koji prema proceni Republičkog zavoda za statistiku iz 2019. godine ima 1.694.056 stanovnika, broj parking mesta koja trenutno postoje nije dovoljan kako bi nesmetano učestvovali u saobraćaju. Prema  podacima Republičkog zavoda za statistiku, skoro svaki treći stanovnik prestonice ima  automobil.

Međutim, postoje načini kako bi problem sa nepropisnim parkiranjem i sa nedostatkom parking prostora mogao da se reši. Za to je neophodna kolektivna angažovanost čitavog društva, kako institucija tako i svakog pojedinca.

Profesorka Jelena Simićević ističe da postoje aktivnosti koje gradovi treba da sprovodu u procesu upravljanja parkiranjem, a jedna od njih je stalno praćenje stanja parkiranja, te vrednovanje ostvarenih efekata primenjenih mera, kako bi se mere po potrebi korigovale a parkiranje dovelo u željeno stanje.

Komunikacija sa korisnicima i njihova edukacija je takođe važna za rešavanje ovog problema, kako bi se stvorila pozitivna slika i podigla svest građana o tome da je upravljanje parkiranjem neophodno kao koncept upravljanja kvalitetom njihovog života.

Kako Simićević objašnjava, važno je obratiti pažnju i na sistem kontrole kada je reč o nepropisnom parkiranju.

„Unapređenje sistema kontrole i sankcionisanja prekršaja u parkiranju, i to sa jedne strane preventivne intervencije, odnosno onemogućavanje parkiranja na mestima na kojima ono nije dozvoljeno postavljanjem urbanog mobilijara gde god je to potrebno i moguće, a sa druge strane povećanje stepena izrečenih i realizovanih odnosno naplaćenih kazni za prekršaje u parkiranju, kako bi se korisnici primorali da se ponašaju u skladu sa odrednicama politike parkiranja”, navodi Simićević.

Beograd je grad u kome postoje i drugi načini učešća u saobraćaju, osim putovanja sopstvenim automobilom.

„Unapređenje, razvoj i promocija transportnih opcija koje su alternativa putničkom automobilu, kao što su javni gradski transport putnika, sistem Parkiraj i vozi se i drugi, kako bi se deo korisnika preusmerio na njihovo korišćenje i time smanjio pritisak za parkiranje u centralnim i drugim visokoatraktivnim zonama”, objašnjava Simićević.

Ali, nije sve samo na institucijama i poboljšanju infrastrukture, već i sami korisnici treba da se upoznaju sa konceptom i značajem upravljanja parkiranjem, da postupaju u skladu sa važećim merama parkiranja, kao i da budu voljni da se ispobaju alternativne načine prevoza.

 

Razlika između zaustavljanja i parkiranja

Prema Zakonu o bezbednosti saobraćaja, zaustavljanje je svaki prekid kretanja na putu u trajanju do tri minuta, pri čemu vozač ne napušta vozilo. U to se ne računa duže zaustavljanje ukoliko je razlog za prekid kretanja postupanje po nekom pravilu ili na osnovu saobraćajnog znaka.

Svako zaustavljanje duže od tri minuta, ili zaustavljanje tokom koga vozač napušta vozilo, računa se kao parkiranje i ono, ukoliko je nepropisno, podleže sankcijama.

 

Komentarisanje nije više omogućeno.