Jovan Pavlović i Minja Jovanović
Filozofski fakultet, Univerzitet u Nišu
Reciklaža u Nišu: problemi, rešenja, primeri dobre prakse
U današnje vreme često čujemo za pojam reciklaža, koji je obično povezan sa zaštitom životne sredine. Međutim, uz još jedan osvrt na pojašnjenje ovog pojma, sagledaćemo ga iz nekih drugih uglova. Recikliranje, prosto, predstavlja proces razgradnje materijala, a zatim njegovo ponovno korišćenje i upotrebu.

Ekonomski benefiti reciklaže
Na internet portalu Dobre stvari ističe se da „dobro vođeni državni programi reciklaže, koštaju vladu (poreske obveznike) manje nego programi za otpad. Pored toga, prema rezultatima istraživanja sprovedenim u SAD – uz napredak reciklaže, država može napraviti oko milion radnih mesta. Takođe, za svako radno mesto u industriji otpada, industrija recikliranja pravi četiri. Pojedinci direktno mogu osetiti ekonomske prednosti recikliranja. Skupljanje dozvoljenog materijala za reciklažu, a zatim i njihovo odnošenje na obližnje mesto koje se bavi recikliranjem i skupljanjem otpada za reciklažu, biće plaćeno pojedincu.“
Kada je u pitanju situacija sa otpadom u Srbiji, u tekstu Strategije upravljanja otpadom 2010-2019. godine navodi se da lokalne samouprave na teritoriji Republike Srbije pružaju nepotpune podake o količini „proizvodnje“ komunalnog otpada.
Svetlana Jovanović u tekstu „Upravljanje otpadom u Srbiji – problemi, izazovi i moguća rešenja“ piše da se „prema izveštaju Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA) o upravljanju otpadom u periodu od 2011. do 2017. godine, u 2017. ukupno je generisano 2,15 miliona tona otpada, od čega su opštinska javno-komunalna preduzeća prikupila 1,80 miliona tona, ili 83,7%. Srednja dnevna količina komunalnog otpada odloženog na deponije po stanovniku iznosila je 0,84 kg, a godišnja 0,30 tona. Ovi podaci ne obuhvataju oko 20% generisanog komunalnog otpada koji završava na divljim smetlištima.“

Najveći deo komunalnog otpada odlaže se na deponije, a zvanično se reciklira samo 3%
U prethodno navedenom tekstu objavljenom na portalu Balkan Green Energy News pronalazimo i podatak se „da se u Srbiji najveći deo komunalnog otpada odlaže na deponije, što bi u hijerarhiji upravljanja otpadom trebalo da je poslednje rešenje, nakon sprečavanja nastajanja otpada, ponovne upotrebe otpada, recikliranja i drugih vrsta iskorišćenja otpada u skladu sa principima cirkularne ekonomije, kao što je insineracija nereciklabilnog otpada u cilju ponovnog iskorišćenja energije iz otpada. Statistika je u Srbiji poražavajuća – procenat recikliranja komunalnog otpada je prema zvaničnim podacima iznosio oko 3% u 2016. godini, dok je veći deo otpada završio na deponijama.“
Iz ovih podataka jasno vidimo da u našoj zemlji postoji problem sa reciklažom i odlaganjem smeća, ali postavlja se pitanje koja su rešenja.
Separacija otpada kao neizostavan deo rešenja za komunalni otpad
„I dok se rešenja za upravljanje otpadom sama nameću – poput razvoja sistema primarne i sekundarne separacije kao preduslova recikliranja i tretiranja komunalnog otpada, deluje da situacija na terenu već godinama stoji u mestu. U Srbiji je sistem separacije komunalnog otpada tek u začetku. Naime, samo par lokalnih samouprava je počelo sa deljenjem posebnih kanti domaćinstvima, što je od velike važnosti za uspostavljanje dobrog sistema reciklaže ambalažnog otpada i kompostiranja biorazgradivog otpada. Pored toga, i postrojenja za separaciju otpada u okviru samih deponija su retkost. Posledica postojećeg neuređenog sistema je da znatna količine ambalažnog otpada završe na deponijama. Tako se u javnosti spominje da na deponijama završi oko 50.000 tona samo plastične ambalaže (zajedno sa komunalnim otpadom), koja bi mogla da se reciklira“, prenosi portal Balkan Green Energy News, pozivajući se na Fiskalni savet.
„Uspostavljanje primarne selekcije otpada je osnovni preduslov za razvoj prerade otpada, bilo da je reč o reciklaži, upotrebi otpada kao energenta i drugo. Drugim rečima, moglo bi se reći da je odsustvo primarne selekcije otpada jedan od glavnih razloga zašto se u Srbiji trenutno prerađuje manje od 5% stvorenog otpada, naspram oko 50% u uporedivim zemljama Centralne i Istočne Evrope. Posebna tema su tokovi otpada, koji podrazumevaju otpad opasnih (štetnih) karakteristika, kao što su istrošene baterije, električni i elektronski aparati, automobili, otpadna ulja, gume i slično,“ upozorava autorka u istoimenom tekstu.
Pošto je separacija smeća, predstavljena kao rešenje odlučili smo da proverimo kakva je trenutno situacija u Nišu, kada su u pitanju različiti kontejneri za odlaganje smeća.

Iako smo na više lokacija utvrdili da kontejneri za separaciju smeća zaista postoje (čak su i određena privatna dvorišta vršila separaciju), problem sa reciklažom i dalje postoji.
Odgovor na pitanje zašto problem i usled separacije postoji, dobili smo neposredno kada je kamion Javnog komunalnog preduzeća iz svih kontejnera, predviđenih za odlaganje različitih vrsta smeća, „istresao“ sav otpad na isto mesto. Kada smo se obratili JKP Medijana sa pitanjem zašto onda različiti kontejneri postoje, ostali smo uskraćeni za odgovor.
Pozitivan primer iz Niša: E-reciklaža
Dok je recikliranju plastike, stakla i ostalog svakodnevnog otpada ostalo da čeka bolje dane. Međutim, pozitivniji primer, kada je u pitanju grad Niš, pronašli smo kod odlaganja električnog otpada.
E-reciklaža je firma koja se nalazi na teritoriji Niša i vodeća je u oblasti reciklaže električnog i elektronskog otpada. Kako ističu na sajtu, misija kompanije je da sav EE otpad ukloni iz prirode na siguran, efikasan i društveno odgovoran način. Ove godine, zabeležen je rekordan broj recikliranog materijala.
Preduzeće „E-reciklaža“ iz Niša recikliralo je od početka godine 14.000 tona elektronskog i električnog otpada, a do kraja godine recikliraće sigurno nešto više od 15.000 tona otpada, što će biti za desetak odsto više u odnosu na 2020. godinu, izjavio je menadžer tog preduzeća Igor Petrović za dnevni list Danas.
Slika 4 – Logo kompanije E-reciklaža (izvor: www.ereciklaza.com)
„Zbog epidemije korona virusa ljudi su proteklih meseci više vremena provodili u svojim kućama i više vremena su posvećivali čišćenju podruma i tavana, gde inače ostavaljaju stare televizore, računare i ostale elektronske i električne aparate“, objasnio je Petrović novinarima Danasa.
Igor Petrović je u istoimenom tekstu dodao da je „E reciklaža“ u zemlje Evropske unije i ove godine izvezla velike količine opasnih materija koje kod nas u Srbiji ne mogu da se recikliraju, među njima i 20 tona freona koji nije direktno štetan za zdravlje ljudi, ali je poguban za životnu sredinu. Pojasnio je takođe da je veoma bitno da rashladni uređaji ne završe na deponijama, jer curenjem freona iz jednog uređaja životnoj sredini se nanese šteta koja jednaka radu jednog automobila 24 časa dnevno tokom čitave godine.“
Na kraju, možemo da zaključimo da je našoj zemlji uz veća ulaganja i širenje svesti od strane države, potrebno više ovakvih kompanija kako bi se efikasnije rešavali problemi reciklilaže različitih vrsta otpada i iskoristili svi ostali ostali benefiti koje industrija recikliranja nosi sa sobom.